Povijest istraživanja

Rana istraživanja

Povijest istraživanja kasnorimskog obrambenog sustava claustra Alpium Iuliarum prepuna je zanimljivih priča jer su pojedine dionice zida već prije više stoljeća potaknule zanimanje kod putnika, topografa i drugih istraživača prostora.

Srednjovjekovni pisani izvori navode da su ostaci prepreka služili kao oznake na terenu, uglavnom za različite granice između parcela, crkvenog zemljišta i pokrajina, odnosno granice između vlasnika zemljišta. U 18. i na početku 19. stoljeća pojedine prepreke spominju se u različitim topografskim opisima, ali ne kao jedinstven međusobno povezan sustav zapornih zidova.

Istraživanje alpskih zapornih zidova u 19. stoljeću

Prvi val znanstvenog istraživanja kasnorimskih zapornih zidova započeo je sredinom 19. stoljeća. Tada su pojedine prepreke već razumjeli kao širi vojni sustav povezan sa cestama na alpskim prolazima te ih datirali u antičko razdoblje. Kustos Deželnog muzeja za Kranjsku (danas Narodnog muzeja Slovenije), Alfons Müllner, kod službe za zaštitu spomenika centralne komisije u Beču, nastojao je da se prepreke sistematički istraže, a izradio je i danas važan arheološki topografski zemljovid Ajdovskog zida, napravio topografiju prepreke na Hrušici te obavio nekoliko manjih iskapanja. Zahvaljujući njegovom radu, kasnorimski zaporni zid počeli su u svoje radove uvrštavati također drugi istraživači koji su se bavili proučavanjem rimskih ostataka na području alpskih prepreka.

Među prvima je o obrambenom sustavu pisao Alberto Puschi, ravnatelj tršćanskog muzeja. Godine 1901. u preglednom je radu o alpskim preprekama, kao prije, napisao da se u suprotnosti s do tada uvriježenim mišljenjem ne radi o neprekinutoj liniji zidova, nego o pojedinim preprekama. Tekst je opremljen zemljovidom, koji još danas, unatoč pogreškama, ostaje jedan od osnovnih topografskih izvora za proučavanje zapornog zida.

Prvi val istraživanja alpskih zapornih zidova u 20. stoljeću

Prvo sistematično arheološko iskapanje na alpskim preprekama odvijalo se 1906. na Vrhniki. Tek neposredno prije Prvog svjetskog rata na širem području zapornih zidova obavljena su veća iskapanja pod vodstvom Waltera Schmida, arheologa sa sveučilišta u Grazu. Rezultati iskapanja nikada nisu objavljeni.

Oba svjetska rata i gospodarska kriza istraživanje su zapornog zida gotovo potpuno prekinuli. Iznimka su bili konzervatorski radovi na tvrđavi Ad Pirum (Hrušica) i prepreke na Rijeci između 1937. i 1940. U to su vrijeme alpske prepreke počele koristiti u političke svrhe. Talijani su u njima tražili argumente za svoju sjeveroistočnu granicu te su ih koristili u Rapalskom ugovoru koji je također određivao granicu između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije. U tu svrhu je talijanska vojska potajno obavljala topografske preglede i manja iskapanja na području kasnorimskih prepreka koja vjerojatno nemaju veće znanstvene vrijednosti.

Drugi val istraživanja alpskih zapornih zidova u 20. stoljeću

Sredinom 20. stoljeća započeo je veliki val istraživanja obrambenog sustava claustra Alpium Iuliarum. Na poticaj arheologa Jaroslava Šašla ekipa slovenskih i hrvatskih arheologa izradila je kompletnu topografiju prepreka i prikupila sve s njima povezane objave te antičke izvore. Tako je 1971. godine izašla monografija claustra Alpium Iuliarum I koja je sadržavala prvi sistematično prikupljeni i procijenjeni materijal te još danas vrijedi za temeljni rad o obrambenom sustavu.

Jaroslav Šašel sa svojim je stručnim i vizionarskim pristupom proučavanju alpskih prepreka privukao brojna velika imena tadašnje jugoslavenske arheologije. Među njima su bili Peter Petru (Zavod za zaštitu spomenika Socijalističke republike Slovenije), Radmila Matejčić (Povijesni i pomorski muzej Rijeka), Mehtilda Urleb (Notranjski muzej Postojna), France Leben (Institut za istraživanje Krasa Postojna, SAZU), Mitja Brodar i Stanislav Jesse (obojica SAZU). Njihov predani rad urodio je plodom jer su se usporedno do početka osamdesetih godina provodila sistematična arheološka iskapanja alpskih zapornih zidova.

Treći val istraživanja alpskih zapornih zidova u 20. stoljeću

Posljednja dva desetljeća 20. stoljeća istraživanje obrambenog sustava claustra Alpium Iuliarum također se nastavilo, ali u manjem opsegu nego ranije. Istraživanja su obavljena na antički utvrđenim gradovima Tarsatica (današnja Rijeka), Castra (današnja Ajdovščina) i Nauportus (današnja Vrnika) te na utvrdama Gradina iznad Pasjaka, Brst kod Martinj Hriba i Lanišče. Arheološka iskapanja na Lanišču provodila su se između 1961. i 1963., a utvrda je nakon toga također rekonstruirana. Danas je to najveća rekonstrukcija u kasnorimskom obrambenom sustavu. Na tvrđavi Ad Pirum u Hrušici međunarodna je slovensko-njemačka arheološka ekipa obavljala iskapanja između 1971. i 1973. godine, i to pod vodstvom Petra Petruja iz Narodnog muzeja u Ljubljani i Thila Ulberta sa Sveučilišta u Münchenu. Narodni muzej je sa svojom ekipom nastavio s iskapanjima na lokaciji sve do 1979. godine. Istraženi su također dijelovi zapornog zida na Jelenju, Studeni, Prezidu, Benetama, Rakitni, Ajdovskom zidu i zaporni zidovi uz tvrđavu Ad Pirum.

Istraživanja alpskih zapornih zidova danas

Do kraja osamdesetih godina 20. stoljeća sistematična istraživanja alpskih zapornih zidova sve su se manje provodila. Unatoč tome potrebno je spomenuti nastojanja pojedinaca koji su istraživanjima arheološkog materijala ili topografskim radom i dalje važno doprinijeli boljem poznavanju obrambenog sustava. Od slovenskih istraživača moramo spomenuti Nadu Osmuk, Draga Svoljšaka, Janu Horvat, Slavka Ciglenečkog, Veroniku Pflaum, Verenu Vidrih Perko i Marka Freliha. Posebno se treba spomenuti topografski i istraživački rad Petra Kosa i Jure Kusetiča koji se posljednjih godina intenzivnije od svih bave cijelim sustavom claustra Alpium Iuliarum i svoje rezultate također objavljuju.

U okviru hrvatskih arheoloških istraživanja alpskih zapornih zidova potrebno je spomenuti sistematična arheološka iskapanja navodne zgrade vojnog poglavarstva u Rijeci 2007. godine koja su također objavljena. Od hrvatskih istraživača proučavanjem zapornih zidova danas se bave uglavnom Ranko Šarac (Povijesni i pomorski muzej Rijeka) i Josip Višnjić (Hrvatski restauratorski zavod), što obuhvaća također arheološka iskapanja pojedinih zapornih zidova u Hrvatskoj.

Zanimljive činjenice

Najdaljši do sedaj poznani odsek alpskih zapor je Ajdovski zid nad Vrhniko, ki meri preko 6700 m in ima vsaj 35 obrambnih stolpov._HR

Najkrajši do sedaj poznani odsek alpskih zapor je zid na hribu s toponimom Tabršče, ki meri le 15 m._HR

Za alpske zapore so se v ljudskem izročilu ohranila različna imena: rimski zid, šance, festunge, cvinger, ajdovski zid, turški zid in druga._HR