Što je CAI

Claustra Alpium Iuliarum je kasnorimski obrambeni sustav, sastavljen od više dionica kamenih zidova, kula, tvrđava i utvrda. Arheolozi su ga vremenski smjestili u drugu polovicu 3. stoljeća, kada je Rimsko Carstvo bilo na izmaku snaga te su ga potresali građanski ratovi i upadi drugih naroda. Obrambeni sustav bio je dio vojne krajine sve do početka 5. stoljeća. Njegova svrha bio je nadzor glavnih prolaza u antičku Italiju (Italia). Postavljanje pojedinih prepreka provodilo se na način da se prepreka što bolje uklopila u prirodnu oblikovanost terena, čime je dobro iskorišten njezin obrambeni potencijal.

U antičkim izvorima nailazimo na više naziva. Danas se koristi izraz claustra Alpium Iuliarum. Prvi ga je upotrijebio rimski povjesničar Amijan Marcelin (Ammianus Marcellinus) u 4. stoljeću kada je napisao:

»Veritis defensoribus ne captus ab hoste veniret et subornatus, atque contigeret aliquid in civitatis perniciem, quale per Acacium acciderat comitem, quo per fraudem a Magnentiacis militibus capto, claustra patefacta sunt Alpium Iuliarum.« – »Branitelji su se pribojavali da je došao nakon što su ga neprijatelji uhvatili i dobili na svoju stranu i da gradu prijeti kakva opasnost. Nešto slično napravio je komes Akacij; na prijevaru su ga uhvatili vojnici vojskovođe Magnencija i time su otvorene prepreke u Julijskim Alpama.«

Claustra Alpium Iuliarum sigurno je najveći arhitekturni pothvat u rimskom razdoblju na teritoriju današnje Slovenije i time se uvrštava uz sam bok najvećih antičkih spomenika u Europi (na primjer zidu uz Dunav i Hadrijanovom zidu u Engleskoj). Proteže se od Rijeke u Hrvatskoj (antička Tarsatica) preko zapadne Slovenije do Julijskih Alpa. Preciznije, proteže se od Rijeke preko Jelenja te se nastavlja na Babnom polju, Bloškoj visoravni, Rakitni i Pokojišču. Nakon toga se sustav proteže iznad Vrhnike, Logatca, na Lanišču i Hrušici, a završava u Zarakovcu kod Cerknog. Proteže se dakle preko Slovenije i Hrvatske, kroz dvanaest slovenskih i sedam hrvatskih općina. Zajedno s prekidima dug je približno 130 kilometara. Danas je zabilježeno više od 30 kilometara arheoloških ostataka zapornog zida s više od 100 kula.

U kasnorimskom razdoblju sve su učestaliji građanski ratovi i upadi stranih naroda na rimski teritorij, a bitke su se vodile sve bliže antičkoj Italiji i središtu imperija, Rimu. Rimska vojska je na zapovijed antičkih stratega i vojnog vrha u kritična vremena druge polovice 3. stoljeća počela s gradnjom zapornog zida. Područje kojim se proteže zaporni zid antički su geografi nazvali Julijske Alpe (Alpes Iuliae). Unatoč brdovitom i razvedenom terenu omogućavao je najlakši prolaz na Apeninski poluotok. Glavna zadaća obrambenog sustava bila je nadzirati i štititi sva područja koja je bilo moguće relativno jednostavno prijeći, kao što su prolazi, prirodni prolazi i ceste.

Pojedine prepreke duge su od stotinjak metara do nekoliko kilometara, a zidovi su široki od jednog do dva metra. U sustav je uključena tvrđava i četiri utvrde. Sustav claustra Alpium Iuliarum upotrebljavali su manje od stoljeća i pol, nakon toga je zbog vojno-političkih promjena napušten.

Zanimljive činjenice

NAJDUŽI ZAPORNI ZID

Najdulji do sada poznati dio alpskog zapornog zida je Ajdovski zid iznad Vrhnike koji u dužinu mjeri 6.700 metara i ima barem 35 obrambenih kula.

NAJDUŽI ZAPORNI ZID

NAJKRAĆI ZAPORNI ZID

Najkraći do sada poznati dio alpskog zapornog zida je zid na brdu s toponimom Tabršče koji je dug samo 15 metara.

NAJKRAĆI ZAPORNI ZID

NAZIVI

Za obrambeni sustav claustra Alpium Iuliarum su se u narodnom predanju sačuvali različiti nazivi: rimski zid, šance, festunge, cvinger, ajdovski zid, turški zid i drugi nazivi.

NAZIVI